Bućarska drama u Zelengradu: Sv. Rok Serdari do pobjede nakon poteza koji je okrenuo finale

Čak 142 ekipe, 21 zog, igrači iz cijelog kraja i završnica o kojoj se pričalo još dugo nakon posljednje bačene buće. Bućarski dio Turnira Tara 2026. pokazao je da se na zelengradskoj ledini može vidjeti igra kakve se ne bi postidjele ni puno veće boćarske pozornice. Od Dicma, Kaštela i Splita, preko Šibenika, Gračaca i brojnih mjesta iz okolice, u Zelengrad su stigle ekipe različitih generacija i stilova igre. Među 142 prijavljene ekipe bilo je svega – iskusnih majstora, starih poznanika završnica, ali i velik broj mladih igrača koji su pokazali da buće itekako imaju budućnost. Na 21 zogu tijekom cijelog dana izmjenjivale su se utakmice, veliki preokreti i potezi koji su nerijetko izmamili pljesak i čuđenje ljudi oko terena. Ako se ovakav trend nastavi, možda dogodine u Zelengrad bude trebalo poslati i ponekog skauta. Jer među ekipama koje se svake godine okupljaju na Turniru Tara ima igrača i poteza koji bi imali što pokazati i na znatno višoj razini. Pojedini trenuci ovogodišnjeg turnira bili su takvi da ih se, bez pretjerivanja, ne bi posramili ni tereni Prve hrvatske boćarske lige. Je li na ledini stvarno najvažnija sreća? Često se za buće na ledini može čuti kako velik dio igre ovisi o sreći. Međutim, neke ekipe iz godine u godinu uporno osporavaju tu teoriju. Uvijek ista imena pojavljuju se duboko u završnici, a upravo je zato veliko iznenađenje ovogodišnjeg turnira stiglo već u osmini finala. Dujo Kovačević, jedan od favorita i igrač koji je prethodnih godina redovito dolazio do same završnice, ovoga je puta morao ranije napustiti borbu za glavne nagrade. Tada se među publikom počelo postavljati možda i najvažnije sportsko pitanje dana: Gdje će ove godine otići telad? Dan nakon turnira to je, uz rezultat finala, bila jedna od glavnih tema među sudionicima i posjetiteljima. Prošle godine sva su telad završila u Šibensko-kninskoj županiji. Ove godine tamo je otišlo samo jedno – i to prošlogodišnjim finalistima Turbo Domu, koji su Turnir Tara 2026. završili na trećem mjestu. A dio publike pritom se morao pomiriti i s još jednim otkrićem – da se u Lici itekako buća i da tamo ima vrlo ozbiljnih bućara. Finale koje je izgledalo gotovo Za prvo mjesto sastali su se Briševo i Sv. Rok Serdari. Bilo je to finale dostojno cijelog dana natjecanja. Precizna približavanja, izbijanja, taktička nadmudrivanja i nekoliko poteza nakon kojih se samo moglo pogledati prema igraču i zapitati – kako? A onda je došao trenutak koji je obilježio završnicu. Pri rezultatu 15:11, Briševo je imalo situaciju kakvu bi većina ekipa poželjela za završetak utakmice. Tri njihove buće nalazile su se unutar otprilike 30 centimetara od bulina. Za mnoge bi to bio trenutak u kojem se već pomalo počinje razmišljati o porazu. Ali ne i za Marka Serdara. Uzeo je buću, bez velike predstave je izbacio iz ruke, a ona je kroz grupu protivničkih buća pronašla prolaz koji je izgledao gotovo nemoguć. Kao da je, kako bi rekli oni uz zog, bila vođena satelitima – prošla je kroz tunel i završila tik uz bulin. U jednom bacanju promijenila se atmosfera finala. Briševo, koje je do tada igralo sjajno i držalo utakmicu pod kontrolom, izgubilo je dio sigurnosti i koncentracije. Sv. Rok Serdari osjetili su priliku, uhvatili ritam i napravili preokret za pobjedu Turnira Tara 2026. Tako su u Briševo na kraju otišla „samo“ dva teleta, dok su pobjednici Sv. Rok Serdari kući odnijeli tri telca i tri jarića. A oko još jedne stvari nakon finala gotovo da nije bilo rasprave. Marko Serdar nije kući mogao samo s glavnim nagradama. Za poteze tijekom završnice i partiju kojom je obilježio finale proglašen je najboljim igračem bućarskog turnira, pa je uz plaketu zasluženo ponio i pršut. Treće mjesto i jedno tele osvojio je Turbo Dom, drugo mjesto i dva teleta pripala su Briševu, dok su naslov pobjednika, tri telca i tri jarića osvojili Sv. Rok Serdari. Više od rezultata Iza rezultata ipak ostaje nešto važnije. Kroz cijeli dan, uz 142 ekipe i velik broj utakmica, Turnir Tara protekao je u sportskom i prijateljskom ozračju, uz mnogo kvalitetne igre, međusobnog poštovanja i bez incidenata. Za organizatore je upravo to smjer kojim Turnir Tara treba nastaviti. Ovogodišnje izdanje pokazalo je da su i razina igre i interes natjecatelja ponovno podignuti, a sada organizatorima ostaje obveza da dogodine taj rast prati i još bolja organizacija. Posebno veseli velik broj mladih igrača i činjenica da se kroz Turnir Tara ponovno okupljaju generacije oko igre koju su igrali naši očevi, djedovi i pradjedovi. Jer kada se na jednom mjestu spoje 142 ekipe, vrhunski potezi, prijateljstvo, tradicija i humanitarna svrha, rezultat više nije samo ono što piše na kraju utakmice. Turnir Tara još je jednom pokazao koliko buće mogu okupiti ljude. A ako se ovakav trend nastavi, dogodine nas u Zelengradu možda čeka još više ekipa, još veće utakmice i još teže pitanje: Kamo će otići telad 2027.?